Moj internet dnevnik
mraaav
Blog
subota, prosinac 19, 2009

Pahulje*** na mene ostavljaju smiraj protkan toplinom, kao nekakva meditacija, hipnoza...

kao što životinje poput dupina, konja ... uzvraćaju ljubav i nekakvu ugodnu energiju prenose na ljude, za mene su to  pahuljice*** Potpisujem, doživotno živjeti tamo gdje je vječno snijeg i gdje se najčešće može uživati u tom ritmu plesa mekih i sretnih pahulja.

Oduvijek mi je bio san imati toplu drvenu, zatrpanu sijegom, klibu, sa ogromnim prozorčičima da ta čarolija uvijek ulazi u taj mali ugodni dom. Sjetim se djetinjstva na selu, brajo i ja bi se montirali na kauču, klečeći koljenima na njemu i lica zljepljenih na prozor, ugasili bi svijetlo u kući i upalili vani da bolje vidimo snijeg kako pada... Uživali bi u toj vožnji između pahulja, natječući se tko će uočiti najveću. Nerijetko bi nam se i zamantalo od uživljenost u tu ljepotu. To bi znalo potrajati satima. tata je smislio odličnu taktiku kako da nas probudi iz te zanesenosti i nagovori na spavanje; njegova je teorija bila, u koju smo nas dvoje bez imalo sumnje odmah povjerovali, da snijeg brže pada ako se u njega ne gleda i da dječji san utječe na to hoće li on padati ili ne. Odmah bi od sreće potrčali u krevet i kroz smijeh predviđali koliko će napadati, čak bi se natjecali tko će prije zaspati; jer tko prije zaspe znači da je više pomogao snijegu da napada*** Iznenađenje nije moglo biti veće ni ljepše; tata je stvarno bio u pravu; a snijeg bi napadao puno više nego što smo brajo i ja uspjeli uopće i predvidjeti***

mraaav @ 01:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

"Ti čak i sada ne razumiješ ono što ti govorim.


Moje riječi ti ne prenose onaj smisao koji im ja dajem.


Ono sto kazem za tebe je mastarija...,


a za mene je to životna stvarnost"

mraaav @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 5, 2009

TEŠKO MI JE BEZ TEBE

A KAD SI TU  JOŠ TEŽE JE

I SAMO JE SAN TEŽI OD JAVE,

SAN U KOJEM UMIREM OD LJUBAVI ,


BEZ TEBE...

                                                   ..........20.08.2000.

mraaav @ 00:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

ČESTO LJUBAV TAKO PRELAZI

NEOSJETNO PREKO VEČERI,

U SVIJETLOPLAVOM BOJOM USANA

HLADAN POGLED IZNAD RAMENA

I OPREZNOST DO NOVOG SUSRETA.

NE TRUDI SE DA BUDEŠ JEDINA,

MRTVA LICA VLADAJU

JEZIKOM RIJETKIM I NERAZUMLJIVIM

I TU NEMA MJESTA ZA TEBE.

A KAD SUZE IGRAJU

RAZLOZI SE POVLAČE

PRED ISKUŠENJEM

DA SE ZABORAVI,

I DA BORBA NIKAD

NE UGASI PROLJEĆE

U TVOM SRCU

I DA USPIJEŠ BEZ MENE.

     

                                AZRA

 

Ne znam zašto ali nema mi pomoći, Azru sam slušala kao dijete,

djevojčica, cura, studentica...

Nekad bi čovjek rekao „nećeš ti“, ali ne znam zašto, u njenim se

stihovima uvijek nađem. Nađem mir, razumijevanje, sigurnost.

Kao da mi netko sa druge strane uputi osmjeh, sigurni stisak.

Iako se sada poneke stvari čine lucidne, isfurane, zastarjele,

dosadne, nezanimljive...neznam...ali meni imaju posebno značenje...

mraaav @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 3, 2009

Sinoć je počela padati kiša, tako nježno, ugodno...

Dok se male kapi miješaju sa prašinom i travom na tlu, ostavljaju miris sjete i nostalgije u zraku.

Ništa drugo mi se nije dalo raditi, pustim najdražu muziku i upalim svoj sanjivi film u glavi.

Nekad pomislim da bi do vječnosti mogla ostati u tom trenutku...

Prislonivši jastučić na prozor, sjednem, zapalim...

To je ostalo isto već godinama, gdje god da sam živjela, mijenjajući mjesta, predgrađa, poznanike...

Puno se toga promijenilo, ali taj čin je ostao isti, samo što je vidik bio drugačiji.

Nekada je dosezao do vrhova brežuljaka opkoljenog livadama makova, nekada je dosezao tik na krov stare ruševne zgrade i zidom obloženim vlagom, nekada je nadilazio te krovove sve do prekrasnog zvonika, a sad do jednog malog maslinika...

Čovjek ne zna, gdje ga što čeka ili možda ne čeka...

Gdje će NAĆI sebe, gdje će naći mir...

Gdje će naći smiraj...

Gdje god bio imat će svoje uspomene, one lijepe i one manje lijepe...

I miris kiše će opet probuditi osjećaj sjete i nostalgije...

mraaav @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 1, 2009
"...ČUVAJ SE ČOVJEKA KOJI TI NE UZVRATI KADA GA UDARIŠ,
JER ON TI NEĆE OPROSTITI,
NITI ĆE TI DOZVOLITI DA OPROSTIŠ SAMOME SEBI..."
mraaav @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Polako odlaziš u maglu prošlosti,

tvoj lik se briše iz mojih sjećanja.

I nema više jednog neodoljivog pogleda

kojem bih se do vječnosti predala,

od neodoljivog drhtaja.

Nema ni čuperaka tvoje kose,

ni tvog mirisa.

I ničeg više nema...

Odlaziš polako u maglu prošlosti,

i više te u mojim sjećanjima

nema.

mraaav @ 01:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Pogledi prazni, nade izgubljene

Pjeni se krv očajnika

Nemir ga slama

Smiluj se svirepa težnjo

Nad samoćom njegovom

On je rob razjarenog mora

Uzburkane ljubavi

Srce u plamenu

Prezrele dunje

Očaj u kamenu

Njegov je duh izmoren tugom

Suzne mu oči motre u zavjese

Ne vidje spokoj raja

Već podli napad nerazumne sjete

Krvave mu oči istopiše sreću

U bezdanu tuge

Težnje razapete

Kruna idola, nekoć anđeo

Gospodar sebe u luci patnje

On sad gleda

Sjenke beskonačne

Pod okriljem smrti

Upliće sveti spokoj samoće

mraaav @ 01:16 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 19, 2009

Nekoć davno bijaše jedno kraljevstvo sa kraljem, kraljicom, podanicima. U tom kraljevstvu sve je savršeno funkcioniralo, svi su znali i obavljali svoje dužnosti i to ih je ispunjavalo; i sve je bilo tako normalno. U jednom udaljenom djeliću kraljevstva postojao je jedan bunar – kad bi se netko napio vode iz tog bunara poludio bi. Jednog dana do tog bunara dođe slučajni prolaznik, umoran od svog puta, napije se vode. Nakon kratkog vremena on poludi! Ostali ljudi u kraljevstvu vidjevši kako je on sretan u svojoj ludosti, bezbrižan, odluči napiti se te vode.

I malo po malo svi polude, jedino kralj još ostade normalan. Našao se pred dilemom da li da se i on napije te vode. Tada shvati da će radije biti kralj ludama pa i pod cijenu svoje ludosti, nego biti nitko i ništa u svijetu normalnih.

Ode i napije se vode!

I u kraljevstvu je sve opet savršeno funkcioniralo!

mraaav @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

...BOL NAM ZNA POTKRESATI KRILA I PRIZEMLJITI NAS,

A AKO TAKVO STANJE OSTANE NERJEŠENO DULJE VRIJEME,

MOŽEŠ I ZABORAVITI KAKO SI STVOREN DA BI LETIO...

W.P. YOUNG

mraaav @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
1351
Index.hr
Nema zapisa.